U danima kada sve više dece počinje da koristi mobilne telefone i Internet već u nižim razredima osnovne škole, pojava sajber (cyber) uznemiravanja uzima sve više maha. Sajber uznemiravanje dešava se kada se mobilni telefoni, društvene mreže ili druga komunikaciona sredstva koriste za pretnje, zastrašivanje, ismejavanje ili bilo koji drugi oblik verbalnog zlostavljanja. Dete koje je na ovaj način maltretirano, oseća kontinuirani pritisak i nemogućnost da se od uznemirujućih sadržaja i poruka bilo gde skloni, što je veoma štetno za psihološko zdravlje uznemiravanog deteta i može ostaviti dugotrajnije posledice. Zbog toga je za roditelje bitno da budu upoznati sa ovim problemima, kao i sa načinima na koji treba reagovati ukoliko posumnjate da je vaše dete žrtva ovakvog uznemiravanja.
Neki od znakova sajber uznemiravanja
Istraživanje koje je radila organizacija stopcyberbullying.org pokazala je da samo 5% dece prijavljuje sajber uznemiravanje roditeljima! Neka deca se plaše reakcije roditelja i toga da će im kompjuter i mobilni telefon biti oduzet, druga deca se jednostavno stide toga što im se dešava i ne žele da se povere roditeljima ili bilo kome starijem. Razlozi su razni, a koliko god imali sa detetom dobar odnos može se desiti da vam ovakve stvari prećuti. Ukoliko je vaše dete žrtva ovakvog maltretiranja može se desiti da:
- Provodi dosta vremena za kompjuterom ili odgovarajući na poruke na telefonu i vidno je uznemireno posle toga.
- Izbegava da razgovara o svojim onlajn aktivnostima
- Zatvara ono što radi na kompjuteru čim neko prodje pored ekrana
- Naglo prestane da koristi kompjuter ili mobilni telefon
- Ima problema sa spavanjem
- Naglo ima slabiji uspeh u školi
- Ne oseća se dobro, ima glavobolje, problema sa stomakom
- Neraspoloženo je, depresivno, tužno
- Naglo prestane da se druži sa prijateljima sa kojima se do tada družilo
Kako postupiti?
Kao i u drugim situacijama, bolje je sprečiti nego lečiti pa je moj savet da se sa decom razgovara o ovome pravovremeno, da se upoznaju sa činjenicom da je to nešto što može da se desi, da se dešava često i drugima, i odraslima kao i deci, da oni nisu i neće biti krivi ukoliko im se tako nešto desi i da je najbitnije da se takve stvari odmah prijave nekom starijem. Takodje naučite ih kako da se ponašaju da ne postanu žrtve sajber uznemiravanja – da nikada ni u kojoj prilici i ni sa kim ne dele svoje lozinke, ili bilo kome šalju svoje neprikladne slike.
U slučaju kada utvrdite da je dete žrtva ovakvog zlostavljanja, morate se pre svega pridržavati ovih ssaveta – NE osudjivati dete, NE zabranjivati, oduzimati, kažnjavati ni zbog čega. Prva stvar koju morate videti jeste da li je u pitanju isključivo sajberzlostavljanje, ili je ono samo dodatna manifestacija neke vrste zlostavljanja koju vaše dete trpi u školi ili nekom drugom okruženju. Ukoliko je to slučaj, obratite se školi ili roditeljima drugog deteta – dece da pokušate da rešite problem. Ukoliko sve to ne funkcioniše, na žalost možda jedini način može da bude da dete fizički uklonite iz sredine u kojoj je maltretirano, ukoliko procenite da je tu gde se nalazi previše ugroženo .
Ukoliko je u pitanju isključivno sajberzlostavljanje, tu ćete na jedan način biti i u većem problemu. Budući da su trenutni zvanični mehanizmi za regulisanje ovakvih problema skoro pa nikakvi, da škole nemaju razradjene strategije za borbu sa ovakvim vidom zlostavljanja, da će odeljenje za sajberkriminal reagovati u situacijama kada je u pitanju pedofilija, pornografija ili neki drugi vid kriminala, a ne u slučajevima verbalnog zlostavljanja, na vama kao roditeljima je da pronadjete adekvatan način da pomognete svom detetu.
1. Jedna od stvari koju možete svoje dete naučiti je da ne odgovara na provokacije – sajberzlostavljači vole interakciju i žele odgovore na svoje provokacije.
2. Kažite detetu da blokira poruke koje joj stižu od te osobe (izbriše je sa liste prijatelja isl.)
3. Čuvajte sve mejlove i poruke koje stižu, napravite folder sa njima, i skupljajte ih. Kada prikupite dovoljno dokaza pokušajte da se obratite odeljenju za sajberkriminal.
4. Pružite detetu podršku. Tehnologije i komunikacije su deo njihovog života i odrastanja, pomozite im da ih koriste na pravi način, nemojte ih kažnjavati ograničavanjem ili oduzimanjem telefona ili računara.
5. Ukoliko procenite da poruke stižu od odrasle osobe –odmah prijavite slučaj!
5. I najvažnije – nemojte tretirati ovaj vid zlostavljanja na bilo koji način drugačije nego što biste tretirali da se dešava u realnom okruženju. Ako vam je dete maltretirano u školi, nećete ga zbog toga zauvek ispisati iz svih škola, zar ne? Isto vredi i za Internet. Nemojte praviti bauk od Interneta, nemojte nasedati na senzacionalističke priče koje neki mediji toliko vole, Internet nije ništa opasnije “mesto” od realnog okruženja , a mi kao roditelji moramo prihvatiti i razumeti da u generaciji naše dece ova vrsta druženja i komunikacija zauzima izuzetno značajno mesto.
mr Nikolina Ljepava
2 Comment
Odlični saveti. Delim tekst prijateljima, poznanicima i svim roditeljima!
Moj predlog je da se sa decom mora imati konstanta i duboka komunikacija, da se jednom uspostavljeno poverenje iz najmladjih dana nikada ne izgubi i tu je kvaka!
Roditelji da budu maksimalno strpljivi i da ne gube živce, bez obzira što im je danas šef smanjio platu ( karikiram) pred sebe uvek i na prvo mesto da stave svoje dete i njegovo vaspitanje i brigu za njega, pa sve ostalo ( šefova će uvek biti, taj ili neki novi ).
Ponašanje dece zavisi samo od roditeljskog vaspitanja i sve što nose sa sobom i u školu i okolinu nose iz svoje kuće.
Tako je Rado, komunikacija je kljuc, i to postaje sve ociglednije kako su deca starija. Ja uvek kazem, mozete uraditi gomilu stvari da zastitite racunar (antivirusi, parental control,blokiranje sadrzaja itd), ali ako sa detetom ne pricate vi niste zastitili – dete. I ono ce otici na neko drugo mesto, kod drugara, i raditi sve ono sto vi u kuci ne dozvoljavate.