Predugo trajanje društvene i političke tranzicije, promenjen i poremećen sistem vrednosti, aktuelna ekonomska kriza s porastom nezaposlenosti i širenjem siromaštva posebno ugrožavaju najslabije i najranjivije – decu. Naglašeno socijalno raslojavanje, učestale reforme školstva, komercijalizacija delatnosti poput sporta, kulture i ostalih iz domena slobodnih aktivnosti, nestabilnost braka i porodice, nestanak tradicionalnih autoriteta, porast nasilja… okolnosti su u kojima stasavaju mlade generacije danas. I za te okolnosti, kao i za posledice koje one izazivaju u ponašanju mladih, odgovorni su odrasli.
Stoga je upravo obaveza odraslih da ojačaju snagu pozitivnih primera i time mladima daju putokaz i pruže nadu. Roditelji, nastavnici, ali i javni delatnici, kao i javni mediji, mogu i moraju da utiču na razvijanje radnih navika, moralnih skrupula i ispravnog socijalnog ophođenja, da decu i mlade uče poštovanju drugog i drugačijeg, da im ukazuju na lepotu solidarnosti, darežljivsti i požrtvovanosti, da ih upućuju na zdrave stilove života, da ih podstiču na stvaralaštvo.
Ono što se čini za dobrobit dece nikad nije dovoljno. Deca u sebi nose dobrotu, osećajnost, maštovitost i ni jedan napor nije suvišan da bi im se omogućilo da ispolje svoja najbolja svojstva u nesmetanoj punoći.
Zato bi valjalo da se baš na ovaj dan svako od nas posebno zamisli nad pitanjem šta bi lično – kao otac, profesorka, trener, vaspitačica, lekar, susetka, policajac, umetnik, novinarka, sportista…lepo i korisno mogao da učini za decu. Makar za jedno dete. Svoje ili bilo koje .