Pitanje: Moj sin u januaru puni 2 godine a sve što zna da kaže je: mama, tata, baba, deda, uja, daj, amam ( voda , gladan) i gan-gang ( lopta). Sve ostalo je u stanju da objasni i pokaže , ali ne govori. Da li treba da se brinem, i da li treba da učinimo nešto ? Kako da pomognem svom sinu da priča više?
Odgovor: Sporiji razvoj govora kod deteta od malo manje od dve godine nije neuobičajena pojava. Važno je da obratite pažnju na nekoliko stvari:
1. da je dete imalo fazu gukanja (oko 3. i 4. meseca) i fazu „brbljanja“ (od 4. do 9. meseca) i da je u fazi brbljanja dete sve više komuniciralo sa svojom okolinom, i sve više i spretnije usmeravalo pogled ka osobi sa kojom je u komunikaciji.
2. oko 9. – 11. meseca bi trebalo da su se javile i prve prave reči, koje su nosile tačno određeno značenje: „mama“ „tata“ „daj“, znači ne ono „ma-ma“ „ba-ba“ kada je to samo igra i otkrivanje artikulacijskog aparata.
3. Od 12. meseca na dalje bi trebalo da se jave i druge reči koje označavaju one stvari koje najčešće prate detetovu svakodnevicu: voda, sokić, hrana, lopta, autić, lutka… te reči čak i ne zvuče kao prave reči („doa“ – kao voda, „bopa“ – kao lopta „aboa“ – kao autobus…)
Sve od tada na dalje, detetov rečnik, naročito unutrašnji se neprestano puni, a u zavisnosti od toga koliko je dete stimulisano da govori, ali i od mnogih drugih faktora, zavisi koliki će mu i aktivni rečnik biti.
Podsticaj je veoma važan: pravi predmeti sa kojima je dete u kontaktu i slikovnice, ne samo čitanje i pokazivanje već pitanja kojima se dete podstiče na govor, i ponavljanje, ponavljanje, ponavljanje: kako kaže maca, kuca, petao, koka, konj, žaba……šta ima maca (rep), šta ima zeka (velike uši), i sl. gde se detetu kaže odgovor, ponovi par puta zatim traži od njega da kaže uz pomoć ako je potrebna, Vi kažete prvi slog, a dete završi, itd…
Evo nekih smernica za razvoj govora deteta od 2 godine:
– deca tog uzrasta imaju već po dve do tri vezane reči koje su pojednostavljene rečenice i označavaju aktivnosti, osećanja itd. na primer: „neće mama“ (kada mama nešto ne da), „pije vode“ (daj mi vode), „tata pos’o“ (tata ide na posao)
– imaju fond od barem 10-20 reči
– može da prepozna i pokaže skoro sve obične predmete i njihove slike kada ih neko imenuje (svoje igračke i predmete po kući i napolju koje viđa ili koristi svakodnevno)
– važno je ako shvata naloge i 2-3 jednostavne ali povezane naredbe (pr. uzmi tu loptu, sedi na tepih i baci je meni)
– do druge godine dete uglavnom koristi svoje ime (u onom obliku u kom ga najčešće čuje) umesto lične zamenice,
– traži pomoć ako ne može da uradi sam ( u igri)
Između 1. i 2. godine razvoj govora se odvija veoma brzo, tako da Vaše dete može odjednom da „propriča“, ali takođe može čak i do treće, i pored vrlo bogatog unutrašnjeg rečnika (ono kad kažete: ma on sve razume) da mu govor bude i dalje oskudan, i da vrlo često koristi pantominu da bi objasnio šta želi. Vi, kao roditelji, pak, bi trebalo da budete vrlo dosledni u tome da dete podstičete što više da kaže nego da pokaže, kroz davanje primera i verbalne podrške (deljenje reči na slogove), a nikako insistiranjem pod nekom pretnjom.