Znate li šta je grooming?

Pre nego što deci kupimo laptopove i dekstop računare, pre nego što im dozvolimo da surfuju i koriste društvene mreže , treba da ih naučimo da zaštite sebe od negativnosti koje mogu da im se dese „onlajn“. A pre svega, mi treba da budemo svesni opasnosti i da o njima učimo. Prenosimo ovaj sjajan tekst Jelene Milošević o novom pojmu grooming, iza kojeg stoji realan problem:
Druga polovina marta 2013 godine:
“Mama, jedna devojčica iz naše škole je snimila film za svog dečka, gde se skida i radi znaš …ono, sama … I svi smo to videli”
 
Kakav film i gde ste to videli ?”
 
“Pa svuda na twitteru i na whatsapp-u je film, deli se svuda i već ga je cela Holandija videla”
 
“Koliko devojčica uopšte ima godina ?”
 
“13-14”
   Šta da kažem na ovo? Dete od 13-14 godina je navodno da bi iznenadila i obradovala dečka, snimila “seksi film” i poslala mu ?! “Nesigurnim i uplašenim pokretima” (opis mog sina koji je video film) je probala da nekome učini neku uslugu/ da obraduje, da mozda zaštiti sebe, ne znam.
  U svakom slučaju, film je slučajno ili namerno, naravno anonimo, izašao na whatsapp, bio prebačen na youtube i putem twitter-a obišao i Holandiju i okolinu.
  Sva deca iz njene škole su videla i pričala o tome, u okolnim školama i na socijalnim medijima su dogadjaj propratili time što su joj “davani 3-6 meseci, dok ne izvrši samoubistvo”, optuživali da je “to i sama tražila”, kao i udeljivanjem raznoraznih “komplimenata” od “glupače” do “kurve” od kojih se neki još uvek mogu naći na twiteru…publika: uglavnom dečurlija od 12-18 godina- srednja škola.
 Kako je policija došla do toga i zatim se i pojavila u školi da bi porazgovarala sa njom, ne znam, ali znam da se čitava škola sjatila na prozore i ispratila njen odlazak sa policijom. Film je bio toliko rasprostranjen i deljen da je na kraju objavljeno upozorenje da će svako ko bude imao film u posedu ili delio po socijalnim mrežama, biti kažnjen i novčano i zatvorom.
  Po izbijanju skandala u javnost, se devojčica povukla iz škole. Iako su u školi više puta razgovorali sa učenicima i pokušali da objasne situaciju i zatražili od ucenika podršku ovoj devojcici, ipak nisu mogli da izbegnu da se devojčica povuče iz “javnog“ života i ode u “dobrovoljni pritvor” u kući, gde joj se još uvek drže časovi.  Javni nastup je bio, da je devojčica htela da iznenadi i obraduje dečka pa je snilima film i poslala mu. U isto vreme se spominje slična priča devojčice iz druge skole u blizini.
…………………………………………………………………………………………………………………..
Početak oktobra 2013-te godine:
 Novinski naslovi prepuni jedne većini nepoznate reči:  grooming

Da li uopšte znate šta je grooming? Šta predstavlja ta reč, a pojava je sveopšte prisutna svuda pa i kod nas?

 Grooming, za vecinu  reč  nepoznatog značenja, ali i nažalost sve više prisutna pojava u našem životnom okruzenju, koje nismo svesni ili ne želimo da budemo svesni.
Pored ostalih značenja reči Grooming vezanog za „negovanje“ životinja i odnosa, pre izvesnog vremena je dobio i ovu definiciju:

Grooming je kontatkiranje odraslih putem interneta, dece ispod 16 godina, radi uspostavljanja seksualnih kontakta on- i off-line.
    To nisu “lutalice” koje, ne znaju šta rade, već vrhunski manipulatori koji tačno znaju isporbane tehnike kako da uspostave kontakte sa decom, da steknu njihovo proverenje, dovedu do toga da deca naprave golišave fotografije pa čak i filmove, da bi ih na kraju naveli ucenom ili zavodjenjem, do seksualnih radnji. Oni nisu neko, gde možete primeniti izjave tipa ”neće to mene”, “moje dete je pametno i ne naseda na glupe trikove”, “imam super kontakt sa mojim detetom i ono će mi sve reći”.
     Uz vaše i znanje i odobrenje će se provući kontakt, koji nećete smatrati opasnim i neprimerenim. Oni grade sa decom odnos, lagano u najvećem broju slučajeva predstavljajuci se kao vršnjaci,  zainteresovani za slične teme. Grade odnos poverenja, dele se tajne i odnosi postaju sve prisniji  i prijateljskiji, da bi u jednom povoljnom trenutku krenuo razgovor u seksu koji bi se produbljivao sve više, do tog trenutka dok se ne bi postigao odredjen cilj: provokativne golišave fotografije ili filmovi u kome deca dodiruju sebe ili iz zaljubljenosti i želje da voljenu osobu učine srećnom ili zbog ucene postignutom prethodno poslati golišavih fotki. Da bi se na kraju insistiralo na kontaktu uživo.
    Ovakvi tačno znaju da pronadju slabosti dece i da im pruže ono sto im nedostaje, znaju da im daju osećaj da su specijalni i da vrede vise nego sto okolina vidi u njima. Ovde se radi o jednom zaista visokom stepenu manipulacije.
Kontakti se uspostavljaju svuda po internet, preko socijanih medija i svih internet stranica gde postoji chat, koji deca posećuju.
    Ovih dana je izbio na videlo skandal, gde je 48-godisnji pedofil Frank R. iz Cuijk-a, jos od 2005-te godine ovakvim aktivnostima uspeo da oko 300 devojcica uzrasta od 10-17 godina, navede do seksualnih aktivnosti, uglavnom online, a 11 devojčica je uspeo da iskoristi i uživo. Oko 26.000 filmova i oko 144.000 fotografija je pronadjeno na njegovim laptopovima i računarima, kao i više nego dovoljno snimaka telefonskih razgovora i chetovanja putem mobilnog telefona. Identifikovano je 65 devojčica, sa kojima se vode razgovori o podnošenju tužbe- za sada su podnete svega tri..
    Dotični je bio poznat policiji, prvo ukidanjem IP adrese zbog posedovanja dečije pornografie, tada još nekažnjivog dela, druga mogucnost hvatanja je bila onemogucena zbog pogrešne adrese, a treci put žrtva nije htela da podigne optužnicu (2011).
    U maju je pogrešio i kidnapovao 12-togodišnju devojčicu sa severa Holandije. Usled brze objave i reakcija preko društvenih medija, koje su proširile priču o nestanku devojčice, oboje su locirani, a on uhvaćen.
     Trenutno je u toku pokretanje postupka protiv njega kao i identifikacija žrtava i podizanje optužbi. Jedan od problema koji postoji i koji će biti primećen je možda i odsustvo dovoljnog broja optužnica. Prisutan je  osećaj straha i stida, osećaj da su ostavljene od osobe koju su volele i za koju su verovale da ih voli, osećaj izigranosti, pomešan sa osećajem gnušanja od same sebe, toga, da su verovale i poklonile srce nekome ko ih je iskoristio i izneverio, osećaj da nisu ništa posebno. Osećaj poverenja koji su tada imale i onako dečije, otvorile srce i dušu i dale nekome tamo online, je izneveren.
    Uz sav taj osećaj izneverenosti, se pojavljuje i reakcija okoline; obeležene i etiketirane devojčice, kojima je i biće naglašeno i prikačeno, da je sve bilo na dobrovoljnoj bazi, da su sve to i same želele. Okrutni i osudjujući pogledi okoline, pomešani sa sažaljenjem i gnušanjem. Znajući i same, kako masa komentariše ovakve stvari, kakve gnusne komentare mogu da dobiju, i same više nisu sigurne da li su dobile zasluženu kaznu za ukazano poverenje nepoznatom preko interneta…
    Kako to sve izgurati, sada kada je većina već prošla neku svoju krizu i navodno stala na noge i krenula dalje? Da li će smoći snage da ovako nekome stanu na put, i kažu otvoreno šta se dogadjalo i raskrinkaju ovakvog monsturma koji se iživljavao u svakom mogucem pogledu nad njima
    Da li je gore pomenuta devojčica, žrtva ovde pomenutog groomer-a ne znam, ali u svakom slučaju je neka žrtva, nekoga ili nečega, poput iskrivljenih vrednosti. I sigurno nije zaslužila bljutave i ogavne komentare sa kojima je bila suočena, koje svi mi umemo da damo u ovakvim i sličnim situacijama.
    Da bi možda bolje mogli da sagledate ovu situaciju, preporučila bih vam film The Trust iz 2010-te godine, koji je napravljen u režiji David Schwimmer ( poznatog iz serije Friends). Film je inače napravljen posle razovora sa grupom roditelja, čija su deca bila na ovakav način izmanipulisana, obmanuta i iskorišćena. Iako je akcenat na tome kako roditelji preživljavaju sve ovo, može se videti i jednim delom kroz šta sve prolaze iskorišćena deca.
   U filmu nema škakljivih scena, tako da bih vam zaista preporucila da ga odgledate, jer vam film može pomoći u tome kako spreciti i kako reagovati, ako i kada se nešto ovako desi u bližoj ili široj okolini.
Ne zatvarajte oči pred ovim, jer je ovo svuda oko nas, svuda gde postoje ljudi, svuda gde postoji internet, svuda gde…
 Upoznavanjem  problema lakše se dolazi i do odgovora na pitanje: kako je i da li je moguće ovako nešto sprečiti. Kako stupiti i ostvariti kontakt poverenja sa našim pubertetlijama koji žude za svojom nezavisnošću i samostalnosti? Kako im ukazati na opasnosti, na način, da oni toga budu zaista svesni, a da opet ne budu zatvoreni pod staklenim zvonom, uskraćeni za slobodu koja im je potrebna kao kiseonik, da bi živeli i uspeli pravilno da se razvijaju?
Deca su daleko brža i znaju više o internetu nego stariji, tako da mogu da vam i pomognu da se snadjete a samim tim i da vam pokazujući šta sve znaju, pokažu kuda se sve krecu i šta rade na internetu. Još pre puberteta, treba razviti jedna otvoren odnos, gde se moze reći i prihvatiti sve, ali sa duznim poštovanjem obe strane. Otvorenim razgovorima možete dete lakše upozoriti na opasnosti,i ukazati na nepoverenje, ne samo prema nepoznatim odraslima, nego i prema vršnjacima, jer nikad se ne zna, ko se krije iza avatara.
Fotografija je uzeta sa ovog sajta http://www.cyberangels.org/docs/cybersafetyguide.pdf  na kome možete pročitati zaista dobre savete o uspostavljanju kvalitetnog kontakta sa detetom u vezi svih aktivnosti na internetu, kao i upozorenjima na „sumnjiva“ ponašanja dece.
    Vreme je ono što nam svima nedostaje, ali za decu treba stvarati vreme i slušati redovno šta imaju da kažu. Upoznati se i biti obaveštavan o dečijim aktivnostima na internetu.
    Odvojiti vreme i biti sa detetom zajedno ispred kompjutera ili mobilnog telefona i saznati čime se ono bavi i kakve igrice ga zanimaju. Ako vam se neka igrica nesto i ne svidi, to ne bi trebalo da bude razlog da dete ne igra tu igricu, niti da vi ne budete prisutni i da se ne upoznate sa time( sem ukoliko se kosi u velikom sa vašim principima i vaspitanjem).
     I u Srbiji postoje anonimne telefonske linije gde deca mogu da se obrate za bilo kakvu pomoć, kao i to da prijave sta im se desava i sta ih tisti. Decu treba upoznati sa ovim načinom komunikacije, da znaju da uvek postoji neko kome mogu da se obrate kada im zatreba, a iz nekog razloga su u strahu ili blokadi da se povere roditeljima ili njima najbližima.
Ne znam za Srbiju, ali u Holandiji je i policija redovno online na chat-u i upozorava decu na groomimg , nudi im pomoc u informacijama, kao i zastiti i prepoznavanju istih. Ponekada se na taj nacin groomer-i i pronadju. Ovo nije problem zapada, ovoga ima svuda, prvilnim pristupom i sto brzim otkrivanjem ovakvih slucajeva mozemo samo pomoci deci da sto bezbednije odrasti.
     I opet, iako sve uradite kako bi trebalo, niko ne moze garantovati da ce vam dete biti zaštićeno od upadanja u zamku ovakvim ljudima. Jedno od najvažnijih stvari, je ne bezati od problema i pokušati otvoren razgovor sa detetom. Ukazati i pokazati da je ono jedino i najvažnije u svemu kao i to da ste kao roditelji tu za njega bez obzira šta da se desi. Da i u slučaju da vaše dete bude žrtva, da život teče dalje i da se greške svima dešavaju; da se ne stidi sebe i kao i to da se vi sami ne stidite toga, što se vašem detetu desilo. Da se krivica postavi na pravo mesto, a to je kod ovakvih monstruma koji smišljeno i ciljano manilpulišu onima koji im jos nisu dorasli . 
Treba da naučimo svoju decu koja su okolina žrtvi, da u ovakvim situacijama jasno i glasno stanu uz žrtvu , bez ismejavanja i izrugivanja, već da im pruže ruku i  pomognu da ustanu, onda kada su se našle na dnu.

Related posts

Poverenje nije za igranje: Edukacija kao prva linija odbrane od seksualnog zlostavljanja

Da li deca na silu treba da uče da ne budu sebična?

SOCIJALNE VEŠTINE I DRAMSKI METOD

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Read More