Za svakog roditelja školarca 1. septembar je datum koji je veoma značajan. Moglo bi se čak reći da roditelji mere vreme na dva doba: raspust i školska godina.
Posebno stresan je ovaj period za one čija deca prvi put kreću u školu. Ne zna se na šta pre da se stavi fokus. Ako se slušaju poruke kojima smo „bombardovani“preko medija onda ispada najvažnije da se deci kupi nova odeća, obuća, nove torbe, sveske, pribor…Udžbenici iz kojih će se učiti takođe su briga roditelja…Sve ovo predstavlja i veliki finansijski izdatak a potrebno je izdvojiti i značajno vreme da bi se opremio jedan školarac.
A da li Vam sva ta ulaganja garantuju da će Vaše dete sutra biti uspešan i zadovoljan đak?

Praksa pokazuje da su za uspeh u školi mnogo značajniji neki drugi faktori.
Škola je jedan sistem kome dete treba da se prilagodi. Time mu se na neki način uzima i deo slobode koju je do tada imao što je normalna cena socijalizacije, odnosno života u društvu kojem pripada.
Najbolje je izabrati onu školu za dete koja će mu biti prostorno blizu, u koju će ići drugari iz kraja, deca koja su po svom socijalnom statusu slična njemu. Time će roditelj uštedeti i sebi i detetu vreme koje bi gubio svakodnevno na odlaženje i dolaženje do škole, druženje sa vršnjacima iz kraja npr u školskom dvorištu i kad škola ne radi, neke druge zajedničke vanškolske aktivnosti na koje bi mogao kao malo statriji školarac da odlazi sa drugarima a bez pratnje roditelja.
Dete koje kreće u prvi razred treba da pored ostalog nauči da sedi na jednom mestu 45 min u kontinuitetu i tako naredna 3-4 sata. Ovu veštinu će savladati mnogo lakše u školi, učeći po modelu, gde pored njega i drugi tako sede, nego kod kuće. U tom za dete ne malom naporu treba ga podržati. Drugo važno pravilo ponašanja koje dete treba da prihvati jeste da ne priča dok drugi pričaju, da ne prekida drugog, odnosno kada hoće nešto da kaže da se javi kako je dogovoreno. Veština pažljivog slušanja je nešto što ćemu koristiti tokom čitavog života.
Roditelji često žele da njihovo dete što pre savlada čitanje i pisanje, da što pre nauči da sabira i oduzima, i ako je moguće da bude u tome bude bolji nego druga deca. Umesto željenog rezultata mnogi se posle nekog vremena razočaraju kada njihovo deete izjavi da neće da uči , da mu je to dosadano, da bi radije da igra igrice ili gleda TV. To je signal da smo negde prenaglili i da dete izbegava učenje jer već sebe doživljava kao neuspešno, nedoraslo obavezama koje mu se nameću.
Greške koje roditelji vrlo često čine u cilju da njihovo dete bude što bolji učenik je i da umesto njega spremaju stvari za školu. Pakuju mu sveske, knjige, pribor, opremu. Oni, a ne dete vode računa šta za taj dan treba da ponese i uradi. Najbolji savet koji bi dala svakom roditelju je da su domaći zadaci koje dete dobije od učitelja da uradi, su detetovi a ne roditeljovi. Najvažnija stvari koje dete treba da nauči u prvim razredima škole je da ono ima obaveze koje samo mora da rešava. Da bi to dete postiglo roditelju treba malo mudrosti i puno strpljenja.
Duško Radović je to lepo sročio:
„Ako rešite sve probleme svoje dece, oni neće imati drugih problema sem vas.“
psiholog i roditelj Vesna Nenadić