Autor: Ivana Tomić, advokat
Izdržavanje deteta se najčešće postavlja prilikom razvoda braka, budući da dužnik izdržavanja tom prilikom postaje roditelj kojem dete nije povereno na samostalno vršenje roditeljskog prava.
Iako je zakonski naziv izdržavanje deteta, ipak u svakodnevnom govoru često koristimo izraz alimentacija. Iako različiti nazivi, u osnovi znače isto – zakonsku obavezu roditelja da finansijski doprinosi potrebama svog deteta.
Ovaj tekst ima za cilj da jednostavno, jasno i bez pravnih komplikacija objasni sve što roditelji treba da znaju o izdržavanju deteta – bilo da su oni ti koji alimentaciju primaju ili je plaćaju.
Kako se određuje alimentacija?
Određivanje alimentacije uređeno je Porodičnim zakonom Republike Srbije, članovima 154–167. Roditelj koji ne živi sa detetom i kome dete nije povereno na samostalno vršenje roditeljskog prava, dužan je da doprinosi njegovom izdržavanju, u vidu davanja određenog mesečnog novčanog iznosa, osim ako se roditelji ne dogovore o drugačijem doprinosu izdržavanja.
Prilikom donošenja odluke o visini alimentacije sud uzima u obzir:
- potrebe deteta – uzrast, obrazovanje, zdravlje, vannastavne aktivnosti,
- mogućnosti roditelja – primanja, imovinu, druge obaveze,
- druge okolnosti koje mogu uticati na pravično odlučivanje.
Ne postoji unapred određeni iznos alimentacije – svaki slučaj se procenjuje pojedinačno. Iako zakon propisuje da visina izdržavanja ne može biti manja od 15% niti veća od 50% primanja dužnika izdržavanja, u praksi se često taj iznos kreće od 15% do 25% neto zarade roditelja koji plaća alimentaciju.
Alimentacija može biti određena i u fiksnom mesečnom iznosu, a ne procentualno od zarade roditelja – dužnika izdržavanja, što je čest slučaj, posebno ako roditelj nema redovna primanja.
Bez obzira da li se visina alimentacije određuje procentualno od zarade ili u fiksnom mesečnom iznosu, sud je u obavezi da vodi računa o minimalnom iznosu alimentacije.
Minimalni iznos alimentacije u Porodičnom zakonu nije propisan u fiksnom iznosu, već se opredeljuje kao polovina hraniteljske naknade koju periodično propisuje ministarstvo nadležno za brigu o porodici.
U trenutku pisanja ovog članka, hraniteljska naknada iznosi oko 50.000 dinara, što znači da je minimalni iznos alimentacije koju bi sud morao dosuditi, čak i ako je roditelj-dužnik izdržavanja nezaposlen – 25.000 dinara.
Mogu li se roditelji dogovoriti o visini alimentacije?
Roditelji mogu zaključiti sporazum o izdržavanju deteta, koji sud potom potvrđuje. Takav sporazum mora biti u najboljem interesu deteta. Što dalje znači, ako je iznos prenizak ili su potrebe deteta zanemarene, sud može odbiti da ga potvrdi.
Šta ako se alimentacija ne plaća?
Ukoliko roditelj ne izvršava svoju zakonsku obavezu, postoje dve pravne mogućnosti:
- Izvršni postupak – koji se pokreće na osnovu pravnosnažne presude kojom je određena visina izdržavanja, te se izdržavanje posredstvom suda i javnog izvršitelja prinudno naplaćuje od roditelja koji ne plaća alimentaciju, i to obustavom zarade, plenidbom sredstava na računu, ili druge pokretne i nepokretne imovine.
- Krivični postupak – Nedavanje izdržavanja predstavlja krivično delo (član 195. Krivičnog zakonika), za koje je zaprećena novčana ili čak zatvorska kazna do dve godine zatvora.
Alimentacija se može potraživati najranije od dana podnošenja tužbe sudu kojom se ista traži i za ubuduće.
Može li se alimentacija promeniti?
Da. Ako dođe do značajnih promena – bilo u potrebama deteta, bilo u finansijskoj situaciji roditelja – može se tražiti povećanje ili smanjenje iznosa za izdržavanje deteta.
Na primer:
- dete ima nove potrebe i troškove (zdravstveni problemi, obrazovanje),
- roditelj gubi posao ili ozbiljno oboli,
- roditelj počne da ostvaruje znatno veće prihode.
Postupak se pokreće pred sudom podnošenjem nove tužbe kojom se traži izmena ranije donete presude, a izmenjeni iznos važi od dana podnošenja zahteva.
Važno je napomenuti da je poverilac izdržavanja dete, te s tim u vezi samo dete može biti tužilac ili tuženi u parnici u kojoj se traži povećanje ili smanjenje alimentacije, a ako je dete maloletno, njega zastupa roditelj kojem je povereno na samostalno vršenje roditeljskog prava, ali i dalje maloletno dete mora biti označeno kao tužilac, odnosno tuženi u postupku.
Da li punoletno dete ima pravo na izdržavanje?
Prema članu 155. Porodičnog zakona, punoletno dete koje se redovno školuje ima pravo na izdržavanje najduže do 26. godine života.
Takođe, deca sa invaliditetom koja nisu sposobna za samostalan život i rad imaju pravo na izdržavanje, sve dok takvo stanje traje.
Ko određuje alimentaciju – sud ili centar za socijalni rad?
Ukoliko roditelji ne mogu da postignu dogovor, odluku o visini alimentacije donosi sud. Centar za socijalni rad može dati mišljenje o drugim pitanjima u postupcima razvoda, ali ne odlučuje o iznosu alimentacije.
U postupcima razvoda, roditelji često angažuju stručnu pravnu pomoć. Ako vam je potreban advokat za razvod, posebno u situacijama koje uključuju decu, korisno je imati osobu koja razume i emocionalnu i pravnu stranu procesa.
Najčešći mitovi o alimentaciji
Mit 1: „Ako ne radim, ne moram da plaćam alimentaciju.“
Istina: Sud može odrediti iznos na osnovu potencijalnih mogućnosti, ne samo formalne zaposlenosti. Bez obzira ne status nezaposlenog lica, obaveza alimentacije ostaje i ista ne bi smela niža od minimalnog iznosa.
Mit 2: „Plaćam alimentaciju, pa ne moram da viđam dete.“
Istina: Pravo deteta na kontakt sa roditeljem nije povezano s alimentacijom. Plaćanje i viđanje deteta su odvojena prava i obaveze.
Mit 3: „Novac ide bivšem partneru, ne detetu.“
Istina: Alimentacija se troši na potrebe deteta – ishranu, stanovanje, obrazovanje, zdravlje. Poverilac izdržavanja je dete, a ne bivši partner.
Mit 4: „Dete punoletstvom gubi pravo na izdržavanje.“
Istina: Ako se dete školuje redovno, pravo na alimentaciju se produžava do 26. Godine. S tim da, nakon navršenja 18. godine dete samostalno podnosi tužbu protiv roditelja – dužnika izdržavanja.
Zaključna reč advokata
Izdržavanje deteta nije stvar dobre volje – to je zakonska obaveza i pravo deteta. Alimentacija ne treba da bude izvor konflikta, već alat za obezbeđivanje stabilnosti i sigurnosti deteta.
Ako niste sigurni koji su vaši pravni koraci, ili imate nedoumice u vezi sa iznosom, uplatom ili izmenom alimentacije – pravovremena pravna pomoć može sprečiti ozbiljne posledice.
Kao advokat, uvek savetujem roditelje da na prvo mesto stave potrebe deteta, a zatim da kroz dijalog i, kada je potrebno, sudsku zaštitu, pronađu najbolje rešenje za svoju porodicu.
Ivana Tomić, advokatAdvokatska kancelarija TOMIĆ-KREZOVIĆ
