Gotovo da nema trudnice koja nije čula neku “strašnu” priču iz porodilišta. Loša iskustva ih plaše i unose sumnju, a najbolji način da odagnaju strah jeste da ga – upoznaju!
Mada smo daleko od vremena naših baka koje su se porađale same, u njivi, čini se da smo isto toliko daleko i od svetskog trenda da porođaj bude što prirodniji čin, a da se medicina upliće samo kada mora. Taj trend polako dolazi i u Srbiju, a kroz razne inicijative žene shvataju da je porođaj ne samo divan događaj, već nešto što u najvećoj meri zavisi od njih. Ovih dana Krugolina nas je na svom blogu obradovala vešću o maloj „rupici“ u sistemu, koji nam u mnogome vezuje ruke. Na žalost, mnoge uobičajene stvari u inostranstvu, kod nas se karakterišu kao nepoželjne, izmišljanje ili razmaženost porodilja.

Udruženje RODITELJ se zalaže da trudnice i porodilje u Srbiji dobiju ljudski tretman barem nalik onom u inostranstvu, da se ženama koje žele da se porode na najprirodniji način, to i omogući, da se u dogovoru sa lekarem i porodiljom porođaj i sve što mu prethodi i sleduje bude najbolji i najbezbedniji mogući i za majku i za dete.
Zato smo pitali mlade žene kako one vide iskustvo porođaja po njihovoj meri. Da li bi išle u školu roditeljstva, primenjivale disanje, kadu, neke od metoda opuštanja, da li bi odbile indukciju, epiziotomiju, da li bi možda birale doktora, ili želele epiduralnu anesteziju, da li bi bebu istiskivale ležeći ili u nekom drugom položaju…
Obilje informacija i masovna upotreba interneta uticali su na to da danas žene veoma informisane odlaze da se porode. Ali zato zdravstveni sistem, s retkim izuzecima, “kaska” i uglavnom ne dozvoljava da porođaj protekne u skladu sa željama porodilje (podrazumeva se da je ženino odbijanje ili prihvatanje određene procedure medicinski opravdano)
Priča 1:
Zadovoljna sam kako je izgledao moj porođaj, jedino nisam išla na vježbe za trudnice, i to mi je žao. Išla sam u školu roditeljstva, u kojoj je naglasak bio na psihološkom aspektu roditeljstva. Muž je bio pored mene na porođaju. Kad su krenuli naponi, dobila sam dozvolu svog doktora da stanem na noge, i da za početak guram u stojećem položaju, i hvala mu za to.
Priča 2:
Moj izbor bi bio Škola roditeljstva i priprema za trudnoću, porođaj, a i negu bebe u prvim nedeljama Svakako bih uvrstila i vežbe disanja i relaksacije od samog početka, pod obavezno.
Insistirala bih na prirodnom porođaju, bez indukcije, prokidanja vodenjaka i slično, ali sa epiziotomijom. Smeta mi obavezno ležanje na stolu. Nedostaje više slobode u porođaju(i mogućnosti, npr. pilates lopta). Srećom, ja sam veći deo svog porođaja provela kod kuće i mogla sam da se krećem i zauzimam položaje koji mi prijaju.Zalažem se za prisustvo oca deteta, bez uslovljavanja (mada u suštini nemam ništa protiv urednog nalaza brisa grla i nosa).
Priča 3:
Insistirala bih na carskom rezu, pitala bih doktora sve što sam pitala po forumima, i nalazila na internetu. Realno, razlika je što sam ovako bila osam sati na stolu da bi došla do operacione sale, i što sam doktora videla samo kad su me vozili u salu ( ne računam vizite). Drugo, ni dan danas ne znam šta sam potpisala dok sam ležala na onom krevetu ( neku saglasnost za nešto) – to mi je totalno nebulozno, posle dve boce indukcije, onesvešćivanja, kontrakcija na minut daje mi se nešto da potpišem, a niko mi ne kaže šta je to. Ipak, krajnji utisak sa porođaja mi je pozitivan.
Priča 4:
Moj drugi porođaj je bio savršen. Išla sam na pripreme, nije ubrzavan, dobila sam stimulaciju posle otvorenosti od sedam prstiju, koju sam mogla da odbijem. Bila sam u kadi, moj muž je bio sa mnom, porađao me je doktor koji mi je vodio trudnoću i babica se potrudila oko mene, tako da nisam imala epiziotomiju.
Priča 5
Moji su porođaji bili idealni: išla sam u Školu za roditeljstvo, pitala doktora sve što me zanima, prirodno se porađala sva tri puta ( i opet bi), suprug bio prisutan i aktivno učestvovao…a plana nije bilo u druga dva porodjaja: drugi bio ekpresan( podatke mi uzimali posle porođaja), a treći se otegao Jedino fali humanosti, bolja opremljenost bolnica i ljubaznije pedijatrijske sestre i bolje obučeni pedijatri na neonatologiji.
Priča 6:
Iako se nisam porađala do sada, mogu da zamislim porođaj po meri(bez uticaja nekog prethodnog iskustva): Išla bih u školu roditeljstva, a doktora ne bih pitala ništa jer bih sve podatke našla na internetu), tj pitala bih samo ono što mi nije jasno i oko čega postoje oprečna mišljenja. Ne bih insistirala na prirodnom porođaju bez indukcije i epiziotomije po svaku cenu, jer ne bih mogla da znam koliko je to opasno za bebu (tražila bih da mi se objasni zašto tako mora, ako mora). Za prisustvo supruga mislim da ne bih bila. Na carskom rezu ne da ne bih insistirala, nego bih pristala na njega samo ako bih morala (ako bi postojale ozbiljne medicinske indikacije za isti). Plan za porođaj ne bih pravila, najviše bih volela da me porodjaj iznenadi, da utrčim u porodilište, da me hitno pošalju u salu, posade na sto, porodim se za 5 minuta, odspavam i odem kući.
Priča 7:
Dozvolila bih da porodilje urade same pripremu kao što su brijanje i klistir (to je neprijatan deo, a recimo briju te iako si obrijana, barem su mene). Onda tu mogucnost da može da se stoji ili šeta u toku porođaja. Tražila da bi da pregled u toku porođaja bude posebno nežan. Pregledi su jako bolni, a videla sam da ne moraju da budu kada me je pregledala doktorka Kostić iz Zvezdare, osetila nisam pregled. Epiziotomij i indukcija samo ako mora. Volela bi kada bi doktori malo više objašnjavali. I pitala bi ih svašta bez obzira na informisanost. Takože sam za prisustvo muža i za pohađanje vežbi za pripremu za porođaj.
Priča 8:
Volela bih:
– da doktor koji mi je vodio trudnoću bude prisutan na porođaju
– da imam babicu koja je od koristi i trudi se da se osećam kao ljudsko biće ( takvu sam imala na drugom porođaju)- da moj suprug može da bude prisutan
– da mogu da dobijem epiduralnu anesteziju ukoliko želim
– da mogu da ustanem, šetam, promenim položaj tokom faze otvaranja
– da mi se tokom porođaja objasni šta mi se radi ukoliko je potrebna bilo kakva intervencija
– da dobijem lokalnu anesteziju pre ušivanja
– da moj muž može da dođe i vidi, drži, presvuče bebu posle porođaja
– da se obrati pažnja tokom vizite na svaku porodilju pojedinačno
– da se uradi Ultrazvučni pregled pre otpuštanja iz porodilišta
– da me pedijatar otvoreno obavesti o stanju moje bebe( umesto sto samo šuška sa sestrama i stvara nepotrebnu zabrinutost.
Priča 9:
Meni su bebu stavili na grudi čim su je sredili, dok je druga devočjica izlazila. Nije mi smetalo to što mi je babica uradila pripremu, jer me je pitala da li imam svoj brijač, i da li imam čepiće ili da mi uradi klizmu. Posle porođaja, dali su mi mogućnost da biram odelenje ili bebi frendli i objasnili zbog čega. Objasnili su mi zbog čega bi da pokušaju prirodan porođaj pre nego carski rez i ja sam se složila da pokušamo, pod uslovom da nema nikakvog rizika za bebe. U vizitama nam je svakodnevno bio dr Bojović iz Zvezdare koji je i posle vizite dolazio da pita svaku od nas kako se osećamo i ima li ikakvih problema, a znam i da je van smene zvao da pita kako sam zbog velikih oscilacija u pritisku i jakog krvarenja.
Drage trudnice i mame, kako bi Vi želeli da se porodite? Recite slobodno, što je naš glas jači, ima više šanse da ga drugi čuju!