Kad vidite dete u komšiluku, bilo musavo i zarozano ili doteranog nobl pametnjakovića ili princezu, pa još ako želite nešto da mu saopštite – da ne galami, ne njari se, da je baš slatko ili nevaspitano – najčešće mu se obratite sa „Čiji si ti, mali?“
Prosto, želite da znate kako s njim da se ophodite, da li je podmladak obližnjih obezvlašćenih anonimusa ili možda dete doktorsko ili advokatsko, ili lokalnog vlasnika svega ili političara. Onda možete i da nastavite sa procenom: da li je pred vama bezobrazno derište ili samo slatki vragolan.
Predstavnici Udruženja Roditelj često dolaze u situaciju da se predstave na sastancima sa autoritetima iz ustanova relevantnih za roditeljstvo ili detinjstvo, predstavnicima novca poreskih obveznika ili potencijalnim korporativnim sponzorima. Na takvim sastancima, među prvim pitanjima koja im budu postavljena nezaobilazno je ono iz naslova. Ako to pitanje i nije prvo (ako sagovornici sačekaju malo, u nadi da će samo od sebe postati jasno), onda svakako „padne“ vrlo brzo, u nekoj od sledećih formi:
„Izvinite, a čiji ste vi?“
„A ko stoji iza vas?“
„Ko je to osnovao?“
Odgovor „Udruženje su osnovali roditelji“ ih najčešće ostavlja nezadovoljnim, prevarenim, nepoverljivim. Ponekad mislimo da smo ko zna koliko takvih sastanaka i uspeli da zakažemo jer neko nije bio siguran čiji smo u stvari.
S obzirom da je ovo prvi post, nekako osećamo dužnost (a i navika je čudo) da odmah odgovorimo na to pitanje. Da se odmah zna. Da nema zabune.
Mi smo niko i ništa. Nismo ničiji. Nismo ni malo nečiji. Niko ne stoji iza nas. Ni ispred nas, ni „među nama“, ni negde u mračnoj pozadini. Ništa ne krijemo u špajzu, ne nosimo bedževe osim svog. Ako nas neko nervira, nemamo telefone koje ćemo pozvati osim svojih – da se međusobno izjadamo. Ako nam je nešto potrebno, mi to tražimo službenim putem, onako kako to rade lokalni obezvlašćeni anonimusi.
Ali, nismo „tikva bez korena“. Snaga Udruženja je u samom motivu udruživanja, u roditeljstvu, u onoj nepokorivoj potrebi da učinite nešto za svoju porodicu, ne za autoritete iz relevantnih ustanova, predstavnike novca poreskih obveznika ili potencijalne korporativne sponzore. Nekako se podrazumeva (tako razmišljamo) da roditeljstvo nije plašt ili etiketa, već jedan od zajedničkih imenitelja svih njih, države i čovečanstva, nepresušni pokretač volje i kategorija koja s lakoćom prevazilazi uže interese.
Kad podižete dete (priroda je čudo), veliki broj stvari odvija se sam od sebe. Ali, društvo je drukčije čudo. Vi često morate, sa malom bebom, drugim roditeljem odsutnim (ponekad, nažalost, i nepostojećim), bolesnim ili nedostupim ili beskorisnim svojim roditeljima, iz ko zna kakvog materijalnog i zdravstvenog miljea vaše nove porodice, da se poklanjate pred šalterima i veslate procedurama, da kleštima vadite obaveštenja iz nekih ovlašćenih usta ili sitnih slova, da svoja prava ostvarujete po uslovima neprilagođenim vašem promenjenom životu, da se patite za elementarne, vama namenjene stvari.
Onda shvatite šta je roditeljstvo. A njegove čari uglavnom vam daje samo ono prvo čudo – priroda.
Ne tvrdimo da je neko lenj ili maliciozan, da je država nesposobna ili da je vode loši ljudi – recimo da ne mislimo da je tako, ali to nas i ne interesuje. Nije lako – svima nam je jasno. Zato i jesmo tu – da pomognemo, ne opanjkavamo ili rušimo. Zato i nismo ničiji.
Možete nas i ovako posmatrati: kao udruženje roditelja, mi smo baza znanja o realnosti, savršena životna test-grupa za trenutno stanje svega u vezi sa roditeljstvom, dragoceni detetktor nedostataka usluga i službi ali i izvor ideja za unapređenja.
Udruženje ne čine samo majke i očevi uflekani od mleka i krema, već pravnici, psiholozi, ekonomisti, defektolozi, pedijatri, marketinški stručnjaci, komunikolozi… uflekani od mleka i krema.
Mi u svojoj „roditeljskoj praksi“ zatičemo neusklađene propise, zasterele odredbe, neprilagođene i nerealne procedure, loša stanja stvari, probleme i potencijalne katastrofe.
Udruživanje građana postoji zbog toga što nijedna država ne može sama da misli o svemu, a njen aparat je često i prespor ili previše inertan da bi sam uočio i stavio na dnevni red sve važne a hitne „sitnice“. Zbog toga postojimo
Udruženje je osnovano 2006. godine. Prvi smo i jedini koji se na sveobuhvatan način bavimo roditeljima i decom. Pomažemo i pružamo informacije i podršku sadašnjim i budućim roditeljima. Zajedničkim snagama radimo na stvaranju boljih uslova za roditeljstvo, dolazak dece na svet i njihovo odrastanje.
Cilj nam je i formulisanje, institucionalizacija i zaštita novih prava u oblastima koje nisu valjano pokrivene postojećim zakonima.
Težimo društvu u kojem će roditeljstvo biti manje stresno, a detinjstvo bezbrižnije.
Sada već delujemo kao Mreža udruženja u sedam gradova – Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu, Užicu, Kraljevu i Sremskoj Mitrovici.
I pozivamo vas da nam se pridružite. Ne pitamo čiji ste.
(članak objavljen kao predstavljanje Udruženja na B92 blogu 11.06.2009)