Bes je prirodno osećanje za svakog čoveka koje se javlja kada dodje od osujećenja neke naše potrebe. Ono što se razlikuje u različitim kulturama je način na koji se bes ispoljava i kako sredina gleda na to. U većini sredina, što je slučaj i sa našom, nije poželjno otvoreno ispoljavati bes. U tom smislu, deca dobijaju duple poruke. Deca bes odraslih doživljavaju bilo direktno, bilo u obliku osudjivanja , ali obično nije socijalno prihvatljivo da izraze svoj bes. Deca veoma rano nauče da takva osećanja priguše, a umesto njih dožive stid zbog ljutnje roditelja ili krivicu zbog besa koji ih povremeno preplavljuje. I jedna i druga pozicija su za dete vrlo obeshrabrujuće i vode ka osećanju nemoći i nezadovoljstva sobom.
Ako svoj bes ne izraze direktno, deca će ga izraziti na drugi način , koji će biti, uglavnom, štetan za njih. U tom smislu, dete može razviti somatske simptome, izolovati se od socijalne sredine, razviti neke od socijalno neprihvatljivih obrazaca ponašanja . Kada smo besni, telo reaguje grčenjem, kontrakcijom mišića , što može da izazove različite telesne simptome. Pošto je jako važno da se bes ispolji, u terapijskom postupku, deci se često zadaju različiti načini za izražavanje besa – trčanje, bavljenje nekim sportskim aktivnostima, pisanje reči kojih se sete u besu, crtanje besnih osećanja i td. ..
Deca najteže nauče da budu otvorena u ispoljavanju svog besa. Odrasli često, uglavnom pod uticajem socijalnog konteksta, manipulišu ispoljavanjem emocija kod dece tako što kritikuju direktno ispoljavanje različitih emocija i potreba. Takve negativne reakcije, decu mogu podsticati na prigušivanje emocija koje nisu socijalno poželjne, što jeupravo slučaj sa emocijom besa.
Prvi korak u pomaganju deci da se osete snažnim, umesto uplašenim zbog besa koji osećaju, jeste davanje dozvole detetu da bude svesno svog besa. Nakon toga, značajno je proceniti situcije u kojima će se bes ispoljiti na direktan ili indirektan način.
Energija potrošena na zadržavanje besa često dovodi do neprihvatljivih ponašanja kod dece. Promene kod dece mogu biti brze i rezultati rada sa stručnjakom dosta brzi, pošto deca nemaju slojeve prigušenog besa, što je čest slučaj kod odraslih.
Autor: Jelena Stefanović, psiholog